Dizalica topline je uređaj koji preuzima toplinu iz okoline s nižom temperaturom kako bi je potom prenio na višu temperaturnu razinu koja je pogodna za grijanje vode ili za grijanje prostora. Sastoji se od nekoliko važnih komponenti – isparivača, kompresora, kondenzatora i ekspanzijskog ventila, koji su međusobno povezani u zatvoreni ciklus.

Najčešće se koriste kompresorske dizalice topline kod kojih kompresor komprimira i zagrijava rashladno sredstvo koje zatim putuje do kondenzatora. Tamo mu se oduzima toplina i stanje se mijenja iz plinovitog u tekuće. Kondenzirano rashladno sredstvo zatim nastavlja do isparivača, gdje se ponovno zagrijava i prelazi iz tekućeg u plinovito stanje. Nakon toga, ciklus se ponavlja. Iako na prvi pogled može zvučati komplicirano, na istom principu rade primjerice hladnjak ili zamrzivač.

Najčešća dizalica topline zrak-voda obično se sastoji od 2 dijela – vanjskog i unutarnjeg, koji su međusobno povezani rashladnim ili hidrauličkim krugom. Vanjska jedinica preuzima toplinu iz odabranog „izvora“ (zemlja, zrak, voda). Veličina i oblik vanjskog dijela ovise o izvoru topline.

Na prvi pogled, unutarnja jedinica bez spremnika tople vode ne može se razlikovati od konvencionalnog plinskog kotla obješenog na zid. Nema posebnih zahtjeva za lokaciju ili veličinu prostora i osigurava prijenos topline u sustav grijanja.

Unutarnja jedinica s integriranim spremnikom tople vode nalikuje većem hladnjaku, postavlja se na pod u pomoćnoj prostoriji, kupaonici ili npr. u garaži.